Ove godine, kao i prethodne odlučili smo dečko i ja da idemo na more. Odredili septembar kao idealno vreme za polazak.
Zašto baš septembar? Jer je jeftinije. Jer ima manje dece a samim tim manje njih povraća u bus (eh, moja fobija). Jer je manja gužva. Jer mozemo da biramo mesto za peškire do mora. Jer više odgovara mojim ispitima. I ono najvažnije od svega, on je trebaLO da završi svoj diplomski rad i diplomira, do sad.
Pre mesec i po / dva, odabrali smo mesto, smeštaj i agenciju. Dogovorili da uplatimo jedan deo sume odmah a drugi pred polazak. Spletom okolnosti ispalo je samo da sam ja uplatila. Računam da će on ostalo uplatiti i nema mesta nerviranju.
Danas (nepunih mesec dana pred polazak, tri nedelje pred polazak) on iznosi tezu da verovatno neće uspeti a diplomira na vreme. U slobodnom prevodu to znači “more piši propalo”.
Znam da ne bih trebala da budem ljuta i zamerim mu, ali onda se setim činjenice da on taj rad piše već više od godinu dana. Da je trebao i prošle godine u ovo isto vreme da diplomira ali “nije stigao”.
Pokušam da nadjem opravdanje za njegovo “nisam stigao” ali mi ne ide. Vreme je potroši i još uvek troši na igranje LoL-a i gledanje neke od mnogobrojnih serija umesto na pisanje rada.
I onda od svega toga ja ispadam kao devojka koja nema razumevanja i obizra prema njegovim potrebama.
Da se manema ja ove priče.
* * *
Zbog svega navedenog razmišljam da ipak odem na to letovanje, sama. Malo me je strah. Engleski mi nije jača strana. Ok, Grčka je to. Tamo Grci nabadaju naš jezik koliko i ja engleski. Ali ne znam kako ću provoditi dane. Malo me je strah i za bezbednost. I tako te stvari.
Kažu neki da ne brinem, da ću tamo upoznati nove ljude. Ali kako da ne brinem?!
Ne znam da li ću moći sama da uživam u svim onim sitnicama u kojima se uživa na moru.
Ne znam šta bih radili ako se zadesi loše vreme ili tome nešto slično.
Nemam nikog u okolini ko se okušao u sličnom poduhvatu. Baš bih volela da čujem nečije iskustvo.
Čitala sam po internetu utiske drugih ljudi i ovaj tekst mi deluje inspirativno.
A sto ne bi isla s nekom prijateljicom?
Znam dosta ljudi kojima nije problem da putuju sami, kazu da uvijek upoznaju nekog tamo. Ne znam, ja bih voljela ali jos uvijek nisam toliko odvazna. 😀
Mislin da ti more bit ok i samoj, šta znaš, možda otkriješ nešto o sebi. Uzbudljivo je to. A za njega… ne znan šta da ti kažen. Tvoj je izbor s kim hoćeš i nećeš bit.
Jer prijateljice ili imaju decka s kojim ce da idu ili rade 🙁
Ima jos 20 dana, bas me interesuje sta ce na kraju biti. I prosle godine mi je more unapred preselo 🙁